Nove metode saniranja poderotina slika na platnu

Snimila Ivana Sambolić

U rujnu 2010. godine u Splitu održana je zanimljiva radionica pod nazivom “Nove metode saniranja poderotina slika na platnu”. Radi se o finom i preciznom načinu zatvaranja oštećenja pomoću niti istog platna i ljepila, koje se izvodi spajanjem poderanih niti pod mikroskopom. Radionicu je vodila restauratorica Petra Demuth, profesorica na Fachhochschule Köln, Institut für Restaurierungs und Konservierungswissenschaft, a održala se u prostorijama Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. Radionicu su zajednički organizirali IIC – Hrvatska grupa i Odsjek za konzervaciju i restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, a glavni organizator bio je Jure Matijević.

Na radionici su predstavljene metode pomoću kojih je moguće izvesti popravke poderotina na platnu te niz oštećenja na slikama koje su vezane uz nastanak poderotina.

Snimio Slobodan Radić

Prvi dan bila su održana teorijska predavanja, a sljedeća dva dana obuhvaćala su praktični dio radionice na kojima se izvodili postupci saniranja poderotina.

Predstavljene metode počeo je razvijati prof. Winfried Heiber sa studija konzervacije na Umjetničkoj akademiji u Dresdenu sredinom 80-tih, a usavršio ih je u suradnji s Petrom Demuth.

Glavna karakteristika ovih metoda je težnja za uspostavom nekadašnjeg kontinuiteta oštećenog platnenog nosioca u što većoj mjeri uz minimalnu intervenciju. Ovakvim pristupom prof. Heiber i Demuth razvili su niz načina na koji možemo tretirati poderotine upravo na samom oštećenju bez velikih promjena u strukturi platnenog nosioca i unošenja velikih količina novih materijala u platno.

Cilj prezentiranih metoda je rekonstrukcija platnenog nosioca oko poderotine u što većoj mjeri, uz rekonstrukciju mehaničkih svojstava originala. Nakon zahvata ponovno se uspostavljanja originalna ravnoće slike i originalna napetost. Velika prednost ovih metoda proizlazi iz činjenice da su tretmanima zahvaćena samo oštećena područja i da su skoro nevidljiva golom oku.

Najimpresivniji ali i najzahtjevniji dio radionice bilo je izvođenje metode popravaka poderotine nit po nit, gdje su se popravljale raspuknute niti u tkanju platna uz poštivanje redoslijeda potke i osnove. Zahvati su se izvodili pod mikroskopom te je bilo potrebno veliko strpljenje i preciznost kako bi se rubovi niti ponovno spojili. Alati kojima smo se služili kako bi približili i spojili niti su zubarski instrument, tzv. Scaler i zakrivljena pinceta oštrih, glatkih rubova. Za lijepljenje niti koristili smo mješavinu 20%-tnog jesetrinog tutkala i 10% - tnog pšeničnog škroba u omjeru 1:1 pošto se ta smjesa pokazala najboljom za tu metodu. Za lijepljenje niti bila je dovoljna jedna kapljica ljepila koja se uzela pomoću igle te nanijela na rubove niti koje su se zatim spojile i učvrstile pod laganim pritiskom toplinske igle. Predstavljene su metode kod kojih se koriste druga ljepila: epoksidna ljepila, poliamidni prašak, Beva, škrobna pasta, tutkalo....