IIC - Međunarodni institut za reastauriranje povijesnih i umjetničkih djela - Hrvatska grupa

Dokumenti struke

Statut udruge

Udruga Međunarodni institut za restauriranja povijesnih i umjetničkih djela IIC – Hrvatska grupa utemeljena je na osnivačkoj skupštini održanoj 6. srpnja 2009. godine u Zagrebu na temelju članka 11. Zakona o udrugama. Na osnivačkoj skupštini donesen je statut IIC – Hrvatske grupe kojim se reguliraju odredbe o nazivu sjedišta, zastupanju, ciljevima i djelatnostima udruge te prava, obaveze i zadaci članova udruženja. Prema odluci osnivačke skupštine, svaki član udruge IIC – Hrvatska grupa pristupanjem prihvaća etičke kodekse dvaju velikih udruženja koji okupljaju konzervatore-restauratore: Europske konfederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga (ECCO) i Američkog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (AIC).

Etički kodeks Europske konfederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga

Etički kodeks ECCO-a u temeljnim načelima određuje obveze konzervatora-restauratora prema kulturnoj baštini, vlasnicima i kolegama. U njemu se ističu načela, obaveze i pravila ponašanja kojih bi se u svojoj stručnoj praksi konzervator-restaurator trebao pridržavati. Spram kulturnoj baštini, obaveza konzervatora-restauratora je poštivanje interesa, povijesnih i estetskih vrijednosti, pružanje pomoći u izvanrednim prilikama, kao i obaveza razmatranja svih aspekata preventivnog konzerviranja baštine. Obaveze spram vlasnika ili skrbnika obuhvaćaju njihovo obavještavanje o svim aktivnostima, te odbijanje sudjelovanja u nedopuštenim trgovinama kulturnom baštinom. U dijelu obaveza prema kolegama i struci, konzervator-restaurator se obavezuje na poštivanje integriteta i digniteta te sudjelovanje u osposobljavanju stažista i pomoćnika. Također je obavezan pridonositi razvoju struke razmjenjujući iskustva i informacije, kao i promovirati razumijevanje struke među drugim stručnjacima i u javnosti.

Ovaj kodeks preveo je Denis Vokić.

Etički kodeks Američkog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela

AIC svojim etičkim kodeksom postavlja osnovna načela restauratorske i drugih djelatnosti koja se bave zaštitom kulturne baštine. Ovim kodeksom konzervator-restaurator obavezuje se usvajati najviše standarde s područja preventivne zaštite, ispitivanja, dokumentacije restauratorskog postupka, istraživanja i edukacije. Sve djelatnosti moraju biti vođene poštivanjem kulturnog dobra, a njihovi nositelji upućeni u kulturno dobro za čiju se zaštitu zauzimaju i za koje traže odgovarajuću i dostojnu namjenu. Restauratorski postupak mora biti izveden na najbolji način i sa najboljim materijalom te mora omogućiti buduća istraživanja. Restaurator je obavezan dokumentirati sve faze konzervatorsko-restauratorskog postupka počevši od ispitivanja i znanstvenog istraživanja, kako bi se stvorio trajni izvještaj i dokument. Obaveza konzervatora-restauratora je skrbiti o preventivnoj zaštiti umjetničkog predmeta, davati smjernice za njegovu upotrebu i čuvanje i preporučiti primjerene uvjete za pohranu, izlaganje, rukovanje, pakiranje i transport. Konzervator-restaurator mora promovirati restauriranje, snažiti svijest i razumijevanje javnosti i poticati prihvaćanje ovog etičkog kodeksa.

Ovaj kodeks preveo je Pavao Lerotić, a lektorirala Olga Škarić.

Načela konzerviranja (Smjernice i upute za održivo upravljanje povijesnim okolišem) ustanove English Heritage

Osvrt Ivana Srše, konzervatora-restauratora savjetnika u Hrvatskom restauratorskom zavodu

English Heritage, koja je statutarni savjetnik britanske vlade za povijesni okoliš Engleske, na svojim je web stranicama godine 2008. objavio Načela konzerviranja (Smjernice i upute za održivo upravljanje povijesnim okolišem), koja konzervatore trebaju usmjeravati prema najboljim mogućim rješenjima temeljenima na praktičnom iskustvu. Objavljivanjem Načela konzerviranja namjera je English Heritage da ona dopru do svih zainteresiranih i da ih koriste na svim razinama lokalni autoriteti, privatni vlasnici, profesionalni savjetnici i dr.

Tri godine poslije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na svojim je web stranicama objavilo Strategiju zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. Na prvi je pogled riječ o vrlo sličnom projektu, ali, samo na prvi pogled.

Radi usporedbe treba istaknuti poglavlje posvećeno restauriranju u Načelima konzerviranja English Heritage i poglavlje o konzerviranju-restauriranju u Strategiji zaštite Republike Hrvatske.

English Heritage u zasebnom poglavlju posvećenom Smjernicama i uputama za konzerviranje English Heritage-a navodi nekoliko posve konkretnih kategorija koje specificira na sažet i pregledan način. Prije toga u preambuli se izravno progovara o nama dobro poznatoj i teško pomirljivoj situaciji između konzerviranja i "javnog interesa":

Napetost između konzerviranja i drugih javnih mjera obično se javlja iz uočene nužnosti oštećivanja baštinjene vrijednosti mjesta u svrhu postizanja nekog drugog važnog cilja javne politike ili zato da bi se održalo samo mjesto. Obratno je "omogućavanje razvitka" suprotno javnim smjernicama koje se predlaže kako bi se održalo neko značajno mjesto. U oba slučaja važno je zadržati osjećaj mjere a ne automatski pretpostaviti da vrijednosti kulturne i prirodne baštine moraju imati prevagu nad svim drugim javnim interesima. Takve se tenzije obično najbolje rješavaju integriranjem konzerviranja s drugim javnim interesima putem dijaloga zasnovanog na uzajamnom razumijevanju i poštovanju.

Nadasve je zanimljiv izbor tema koje slijede nakon preambule, a English Heritage ih je obradila u Smjernicama i uputama za konzerviranje, navodim ih kako slijede: rutinsko upravljanje i održavanje, periodično obnavljanje, popravci, intervencije radi povećanja znanja o prošlosti, restauriranje, novi radovi i izmjene, pomirenje konzerviranja s drugim javnim interesima i mogućnost rasta.

S druge strane, u Strategiji zaštite Republike Hrvatske problematici konzervatorsko-restauratorske djelatnosti posvećeno je 4. poglavlje, sastavljeno od tri manje cjeline: obilježje stanja, problemi konzervatorsko-restauratorske djelatnosti za održivo korištenje kulturne baštine i potrebe konzervatorsko-restauratorske djelatnosti za održivo korištenje kulturne baštine (Pojam "održivo korištenje kulturne baštine" nije jasno definiran, niti je obrazložen u pojmovniku na kraju sveukupnog teksta Strategije zaštite). No, nije li zapravo u prvom planu trebala biti održiva zaštita kulturne baštine, a ne njezino "održivo korištenje"? Naime, bez održive zaštite nema ni "održivog korištenja".

Usporedba tih dvaju poglavlja najrječitije govori o dvama bitno različitim dokumentima, pa ipak, dokument English Heritage bolno iskreno svjedoči o tome da hrvatska služba zaštite kulturne baštine nema dokument koji bi se mogao usporediti s Načelima konzerviranja. Stoga nam njihov prijevod možda pomogne da i Hrvatska jednoga dana kreira vlastita načela konzerviranja.

Tekst je prevela Olga Škarić.

Valid HTML 4.01 Strict Valid CSS

Stranice postavljene u srijedu, 28. ožujka 2012. Izmijenjeno u nedjelju, 11. ožujka 2012.