Udruga Međunarodni institut za restauriranja povijesnih i umjetničkih djela IIC – Hrvatska grupa utemeljena je na osnivačkoj skupštini održanoj 6. srpnja 2009. godine u Zagrebu na temelju članka 11. Zakona o udrugama. Na osnivačkoj skupštini donesen je statut IIC – Hrvatske grupe kojim se reguliraju odredbe o nazivu sjedišta, zastupanju, ciljevima i djelatnostima udruge te prava, obaveze i zadaci članova udruženja. Prema odluci osnivačke skupštine, svaki član udruge IIC – Hrvatska grupa pristupanjem prihvaća etičke kodekse dvaju velikih udruženja koji okupljaju konzervatore-restauratore: Europske konfederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga (ECCO) i Američkog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela (AIC).
Etički kodeks ECCO-a u temeljnim načelima određuje obveze konzervatora-restauratora prema kulturnoj baštini, vlasnicima i kolegama. U njemu se ističu načela, obaveze i pravila ponašanja kojih bi se u svojoj stručnoj praksi konzervator-restaurator trebao pridržavati. Spram kulturnoj baštini, obaveza konzervatora-restauratora je poštivanje interesa, povijesnih i estetskih vrijednosti, pružanje pomoći u izvanrednim prilikama, kao i obaveza razmatranja svih aspekata preventivnog konzerviranja baštine. Obaveze spram vlasnika ili skrbnika obuhvaćaju njihovo obavještavanje o svim aktivnostima, te odbijanje sudjelovanja u nedopuštenim trgovinama kulturnom baštinom. U dijelu obaveza prema kolegama i struci, konzervator-restaurator se obavezuje na poštivanje integriteta i digniteta te sudjelovanje u osposobljavanju stažista i pomoćnika. Također je obavezan pridonositi razvoju struke razmjenjujući iskustva i informacije, kao i promovirati razumijevanje struke među drugim stručnjacima i u javnosti.
Ovaj kodeks preveo je Denis Vokić.
AIC svojim etičkim kodeksom postavlja osnovna načela restauratorske i drugih djelatnosti koja se bave zaštitom kulturne baštine. Ovim kodeksom konzervator-restaurator obavezuje se usvajati najviše standarde s područja preventivne zaštite, ispitivanja, dokumentacije restauratorskog postupka, istraživanja i edukacije. Sve djelatnosti moraju biti vođene poštivanjem kulturnog dobra, a njihovi nositelji upućeni u kulturno dobro za čiju se zaštitu zauzimaju i za koje traže odgovarajuću i dostojnu namjenu. Restauratorski postupak mora biti izveden na najbolji način i sa najboljim materijalom te mora omogućiti buduća istraživanja. Restaurator je obavezan dokumentirati sve faze konzervatorsko-restauratorskog postupka počevši od ispitivanja i znanstvenog istraživanja, kako bi se stvorio trajni izvještaj i dokument. Obaveza konzervatora-restauratora je skrbiti o preventivnoj zaštiti umjetničkog predmeta, davati smjernice za njegovu upotrebu i čuvanje i preporučiti primjerene uvjete za pohranu, izlaganje, rukovanje, pakiranje i transport. Konzervator-restaurator mora promovirati restauriranje, snažiti svijest i razumijevanje javnosti i poticati prihvaćanje ovog etičkog kodeksa.
Ovaj kodeks preveo je Pavao Lerotić, a lektorirala Olga Škarić.
Stranice postavljene u srijedu, 28. ožujka 2012. Izmijenjeno u nedjelju, 19. travnja 2020.
