IIC - Međunarodni institut za reastauriranje povijesnih i umjetničkih djela - Hrvatska grupa

Restauriranje u Kataloniji: kontekst i praksa

Izvješće i fotografije: Ivana Sambolić, konzervator-restaurator štafelajnih slika iz Hrvatskog restauratorskog zavoda i blagajnica IIC - Hrvatska grupa.

Predavačica Marta Estradella Colomé

U srijedu 23. travnja u 18:30 slušali smo u lijepom prostoru Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske u Preradovićevoj 44 u našoj organizaciji predavanje španjolske restauratorice Marte Estadella Colomé na ovu temu.

Organizacija

Prvi dio predavanja obuhvatio je, između ostalog, zakonske okvire i regulativu u Španjolskoj, u kojoj je od 1985. godine na snazi La Ley del Patrimonio Histórico Español, zakon kojim je obuhvaćena kulturna baština cijele Kraljevine Španjolske, sa središnjom ustanovom Instituto del Patrimonio Cultural de España. Međutim, svaka od sedamnaest regija ima još svoje zakone i organizaciju, tako da je zakonski sustav i ustroj pomalo zamršen. U Kataloniji su, osim spomenutog, na snazi Katalonski zakon o muzejima i Katalonski zakon o kulturnoj baštini s početka 90-tih. Od vrlo poznatih regionalnih instituta u Kataloniji valja svakako izdvojiti Katalonsku agenciju za kulturno naslijeđe (Agència Catalana de Patrimoni Cultural) i Središte za podmorsku arheologiju Katalonije (Centre d'Arqueologia Subaquàtica de Catalunya). Ipak, zajedničko svima je ostvarivanje nacionalnog plana vezanog uz kulturnu baštinu, koji se donosi za razdoblje od 10 godina te o kojem odlučuje komisija sastavljena od državnih službenika i stručnjaka. Polovicu potrebnih sredstava za financiranje konzervatorsko-restauratorskih radova osigurava vlada, a polovicu vlasnik kulturnog dobra i ovaj način financiranja je predviđen za kulturnu baštinu visoke kakvoće i važnosti za zemlju. Također se koriste mogućnosti financiranja putem raznih stipendija, donacija i dotacija (ulaznice, web donacije) te mrežnih servisa za pribavljanje početnih sredstava.

Struka

Publika prati predavanje

Školovanje konzervatora-restauratora u Španjolskoj moguće je na desetak sveučilišta, uče se razni materijali i tehnike te je nakon provođenja Bolonjskog procesa omogućena i specijalizacija po izboru. Samo u Kataloniji ima 700 do 800 restauratora s dodijeljenim visoko-obrazovnim zvanjem i gotovo svi koji rade u ovoj struci su slobodni stručnjaci (freelance). Restauratorica Marta Estadella Colomé ukazala je na izrazito veliku konkurenciju i natjecateljsku atmosferu u ovom pozivu na području cijele Španjolske. Konzervatorsko-restauratorska scena u Kataloniji vrlo je aktivna i dinamična, što se može vidjeti po brojnim izdanjima, pojedinačnim i periodičkim, od kojih je većina mrežno dostupna s ilustracijama velike razlučivosti i u obliku spremnom za lokalnu pohranu (Calaméo, ISSU,..). Javnosti su na raspolaganju mnoge baze podataka, gdje je u velikoj mjeri zastupljena fotodokumentacija sakralnih objekata koji su stradali tijekom Španjolskog građanskog rata između 1936. i 1939. godine, usud praktički sve sakralne baštine Katalonije. Veliki broj članaka vezan uz našu struku i kulturnu baštinu prisutan je na Wikipedijinu katalonskom sjedištu i podprojektu Glam Wiki, a mnogi instituti i muzeji otvorili su korisničke stranice na društvenim mrežama te predstavljaju konzervatorsko-restauratorske radove putem vlastitih web sjedišta ili Youtube i srodnih kanala.

Restauratorska praksa

Publika prati predavanje

Drugi dio predavanja bio je usmjeren k restauratorskoj praksi u Kataloniji. Stanje umjetnina i svi zahvati tijekom radova obuhvaćeni su vrlo preciznom dokumentacijom, za koju su najčešće korišteni programi Adobe Photoshop, Adobe Illustrator, Autodesk AutoCAD, GIMP, Google SketchUp i Inkscape. U dokumentacijsku praksu uvedena je standardizacija označavanja oštećenja umjetničkih djela grafičkim uzorcima imenovanim na katalonskom jeziku, koji se na prikazu umjetnine crtaju korištenjem programa za izradu vektorske grafike Adobe Illustrator. Od programa otvorenog programskog kôda najčešće je korišten program za izradu vektorske grafike Inkscape s vrlo širokim mogućnostima primjene.

Katalonski konzervatori-restauratori unaprjeđuju i zahvate na umjetninama. Osobito je bilo zanimljivo upoznavanje s alatom za vađenje čavlića iz drva, tzv. cautery, koji se inače koristi kao instrument u kirurškim zahvatima. Prilikom vađenja čavlića djelovanjem elektriciteta i posljedičnim zagrijavanjem metala čavlić se širi, a potom se hlađenjem steže, zbog čega je vađenje olakšano.

Predstavljena je metoda parketaže prilagođene obliku originalne drvene ploče koju je usavršio prof. Juan Carlos Barbero, a kojom je omogućen rad drveta u svim smjerovima.

Prikazane su i metode montaže dijelova oltara pomoću sustava aluminijskih nosača koji su vrlo jednostavni i praktični za uporabu, a ujedno je osiguran razmak između umjetnine i zida, te pristup za javnost stražnjoj strani umjetnine.

Osobno usavršavanje i pohađanje seminara i raznih predavanja su osobito važne za stručnjake koji se bave kulturnom baštinom; u Kataloniji se često održavaju razne radionice, tečajevi i predavanja, a čest je predavač i profesor Paolo Cremonesi.

Usporedbe

predavačica, Paolo Cremonesi i naši u razgovoru nakon predavanja

Velika razlika između prakse u Hrvatskoj i one u Kataloniji je pristup rekonstrukcijama i retušu. U Kataloniji, a i drugdje u Španjolskoj nije najvažnije rekonstruirati svaki nedostajući dio umjetničkog djela, naročito kod polikromirane skulpture i slika, a polaganje zlatnih listića na navedene umjetnine se uopće ne prakticira. Reintegracija nedostajućeg slikanog sloja izvodi se tehnikom retuša pigmentima – trateggiom.

Vrlo zanimljivo je bilo izlaganje o etičkom pristupu restauriranju kulturne baštine gdje smo na primjeru arhitekture bili vrlo iznenađeni planom zahvata i završnim izgledom arhitektonskog objekta, jer je na nekim primjerima intervencija naizgled nadvladala izvornik.

Kod drvene oltarne arhitekture u Kataloniji je prihvatljiv pristup da se ne rekonstruira sve dokraja, a kod prikazanih primjera takav pristup se pokazao kao elegantno rješenje.

Nakon prikaza je slijedila rasprava o razlikama restauratorske prakse u Kataloniji/Španjolskoj i u Hrvatskoj, gdje je kao glavni problem u nas zamijećen nedostatak osiguranja odgovarajuće zaštite od otrovnih materijala koje domaći restauratori i dalje koriste, kao i nedovoljna osviještenost mogućih štetnih posljedica takvog načina rada.

Hvala Marti na tako iscrpnom i zanimljivom predavanju!

Valid HTML 4.01 Strict Valid CSS
Stranice postavljene u utorak, 28. ožujka 2012. Izmijenjeno u utorak, 12. travnja 2016.