IIC – Hrvatska grupa je hrvatska udruga restauratora. Udružili smo se da bismo razvijali i podržavali standarde i dobru praksu konzerviranja-restauriranja u Hrvatskoj. Da bismo to postigli pokrećemo male i nešto veće projekte koji potiču suradnju i razmjenu znanja između restauratora. Naši su članovi različitog profila: restauratori iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, muzejskih radionica i arhiva, profesori i studenti restauriranja, privatni restauratori, konzervatori i drugi koji podržavaju iste ciljeve i zamisli. Neki su naši članovi specijalisti za zidne slike, drugi za štafelajne, papir, tekstil, skulpturu... i dolaze iz različitih dijelova Hrvatske.
Mi smo ujedno ogranak međunarodnog udruženja restauratora koje se zove International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works. Zato je naše ime Međunarodni institut za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela IIC – Hrvatska grupa. Sami sebe zovemo kraće, samo IIC – Hrvatska grupa.
Za pravne pojedinosti naše udruge pogledajte naš statut
Ukoliko se želite priključiti udruzi, ispunite pristupnicu, dodajte životopis i sve pošaljite tajnici Udruge. Prijavnica je elektronski obrazac i sadrži sve potrebno za slanje elektronskom poštom, osim vaših podataka. Preuzmite ju na svoje računalo, otvorite u nekom pdf klijentu i pošaljite. Ispunjavanje izravno u pregledniku je malko nespretno, iako moguće. Ako što zapne pri ispunjavanju ili slanju, pročitajte upute. Možete ju poslati i papirnatom poštom, na adresu:
Jelena Zagora, Rooseveltova 23, 21000 Split. [javascript protected email address]Od 2013. članarina za punopravno članstvo je smanjena na 100,00 kuna godišnje dok je za studente 50,00 kuna.
Članarina se uplaćuje na račun Udruge:
PBZ 2340009-1110394053
IBAN HR70 2340 0091 1103 9405 3
IIC – Hrvatska grupa
Brune Bušića 4, Zagreb
Svrha uplate: godišnja članarina za (vaše cijenjeno ime)
Učlanjenjem u našu grupu, prihvaćate ne samo njezin statut, već i nekoliko drugih dokumenata struke, pa bi bilo dobro da ih prethodno pročitate.
Na sastanku Vijeća IIC – Hrvatske grupe održanom 13. siječnja 2022. donesena je odluka o pokretanju procedure za izmjene Statuta udruge.
Izglasavanjem na izvanrednoj sjednici Skupštine 2. veljače 2022. godine, izmjene i dopune Statuta su usvojene.
Prvi Statut udruge nastao je osnivanjem IIC – Hrvatske grupe u mandatu Ksenije Škarić 2009. godine. Posljednje izmjene i dopune Statuta udruge bile su izglasane 2015. godine u mandatu Sandre Lucić Vujičić. Inicijativa za manjim izmjenama i dopunama toga Statuta koju je pokrenula Žana Matulić Bilač (predsjeda udrugom od 2020.) nastala je zbog usklađivanja s novim profilom rada udruge i racionaliziranja rada Vijeća. Vijeće je izglasalo realiziranje inicijative i usuglasilo opseg promjena. Prijedlog je bio poslan svim članovima na provjeru s pozivom na dodatne prijedloge i korekcije. Nakon toga predan je na usvajanje Skupštini, čime postaje službeni Statut udruge.
U cilju promicanja, razvitka i unaprjeđenja konzervatorsko-restauratorske struke, djelatnost IIC – Hrvatske grupe tako je proširena i dodatno usmjerena na povezivanje sa stručnjacima različitih profila koji su uključeni u zaštitu, proučavanje i interpretaciju kulturne baštine ili su kroz svoj rad povezani s tim područjem.
Premda jezgru udruge i dalje čine konzervatori-restauratori, ova izmjena omogućuje prijem stručnjaka drugih oblasti koji svojim radom nadopunjuju i obogaćuju stručne dijaloge i suradnju unutar udruge i tako doprinose međusobnom razumijevanju, umrežavanju i razvoju svih struka koje se bave kulturnom baštinom na razini cijele Hrvatske. Jačanje takve suradnje na lokalnoj razini osnažuje i umnaža prilike za razmjenu znanja i iskustva s inozemnim stručnjacima. Od osnutka 2009. godine i početaka svog djelovanja, IIC – Hrvatska grupa zamišljena je upravo kao platforma za lokalnu i međunarodnu suradnju, kao regionalno udruženje i izdanak središnjice Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela u Londonu. Izmjene Statuta tako su u skladu s osnovnim postavkama udruge i nadovezuju se na ciljeve i djelovanje prethodnih postava grupe.
Broj članova Vijeća zbog boljeg funkcioniranja smanjen je na 13, a predviđena je i kategorija podržavajućih (zaslužnih i počasnih) članova. Izmijenjeni su članci Statuta: 6., 7., 9., 10., 11., 13., 15., 17., 21. i 34.
Godišnja skupština udruge održana je 25. ožujka 2021. s početkom u 15 sati u hibridnom obliku – uživo uz sudjelovanje manjeg broja članova u Gotičkoj dvorani Muzeja grada Splita uz mrežno uključivanje.
Prezentaciju je izradila i skupštinu vodila predsjednica Žana Matulić Bilač, a u pripremi materijala su sudjelovale i tajnica udruge Jelena Zagora, tajnica te blagajnica Suzana Damiani. Cilj sastanka bio je upoznavanje svih članova Skupštine s radom udruge u 2020. godini i projekcijama za 2021. godinu.
Pročitajte zapisnik
Molimo sve suradnike na mrežnim stranicama udruge i one koji žele objavu ovdje da koriste web et iic povlaka hrvatskagrupa točka hr (obrana od spama).
Žana Matulić Bilač je konzervatorica-restauratorica savjetnica u Hrvatskom restauratorskom zavodu i izvanedna profesorica na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, gdje od 1997. godine predaje više kolegija i sa svojim studentima provodi raznolike programe preventivne konzervacije. Od 1991. do 2007. godine bila je zaposlena u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u zvanju više stručne savjetnice restauratorice. U sklopu tih godina je 2001. bila dio tima koji je organizirao izložbu u Veneciji Tesori della Croazia – Trogir 1200–1600, dobitnika nagrade Vicko Andrić. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Splitu te je nakon diplome studirala na ALU u Ljubljani, a sada je pred dovršenjem doktorskog studija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru s temom Korske klupe i drvene vratnice splitske katedrale (mentor Joško Belamarić).
Autorski je restaurirala preko stotinu djela slikarstva na platnu i drvu, te djela polikromirane drvene plastike, od kojih su najznačajnija: raspelo iz porečke Eufrazijane, slikano raspelo iz crkve sv. Andrije na Čiovu, poliptih iz crkve Gospe kraj Mora, korske klupe trogirske katedrale, te djela u splitskoj katedrali koja obuhvaćaju dvadeset godina konzerviranja-restauranja: glavni oltar, drveni svod s Gospinim ciklusom, Buvinine vratnice, te aktualno korske klupe i ikonu Gospa od Žnjana.
Od 2013. godine piše multidisciplinarne znanstvene studije o djelima na kojima radi, izlaže na stručnim i znanstvenim skupovima, te održava javna i gostujuća predavanja. Angažirana je na promišljanju suvremenih aspekata zaštite spomenika, o tome piše, te na tu temu djeluje i organizira javna predavanja.
https://umas.academia.edu/ŽanaMatulićBilač
https://www.researchgate.net/profile/Zana_Matulic_Bilac
https://hr.linkedin.com/in/žana-matulić-bilač-b04322107
ORCID: 0000-0003-3613-6009
Kontakt:
Izv. prof. Žana Matulić Bilač, konzervatorica-restauratorica savjetnica
Hrvatski restauratorski zavod
Restauratorski odjel Split
Porinova 2A
21000 Split
Tel: +385 21 487 208
[javascript protected email address]
Jelena Zagora rođena je 11. travnja 1985. godine u Splitu. Diplomirala je na studiju konzervacije-restauracije Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu (specijalističko usmjerenje za konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva). Od 2013. do 2015. godine stažirala je u Hrvatskom restauratorskom zavodu – Restauratorskom odjelu u Splitu. Temeljno stručno zvanje u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti (konzervator-restaurator za slike na različitim nosiocima) stekla je 2015. godine. Od tada gotovo neprekinuto surađuje s Hrvatskim restauratorskim zavodom na konzervaciji-restauraciji i istraživanju dalmatinskih slika iz razdoblja od 15. do 19. stoljeća.
Slikarstvo na platnu u fokusu je njenog istraživačkog rada još od studija, osobito slikarska tehnologija i povijesni kontekst djela na području Dalmacije i Italije. Do sada je napisala nekoliko stručnih i znanstvenih radova objavljenih u časopisu Portal (godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda) te drugim stručno-znanstvenim publikacijama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Kao stručna suradnica od 2015. godine, a zatim u nastavnom zvanju asistenta od 2017. godine, na studiju konzervacije-restauracije Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu sudjeluje u izvođenju nastave iz područja konzervacije-restauracije štafelajnog slikarstva i polikromirang drva (nositeljica kolegija: izv. prof. Žana Matulić Bilač). Održava predavanja na temu povijesne slikarske tehnologije i restauriranja slika na platnu na osnovi svog istraživačkog i konzervatorsko-restauratorskog rada.
https://www.researchgate.net/profile/Jelena_Zagora
ORCID: 0000-0002-2246-2762
Kontakt:
Jelena Zagora, konzervatorica-restauratorica
Rooseveltova 23
21000 Split
Tel: +385 21 487 208
[javascript protected email address]
Mirta Pavić je voditeljica Odjela zaštite i restauracije Muzeja suvremene umjetnosti (MSU), gdje je zaposlena od 2001. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1993., a magistrirala na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje Akademije za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani (ALUO) 2011. U centru ENAIP Veneto Padova, Italija je 2000. završila Specijalizaciju iz konzervacije i restauracije suvremene umjetnosti, gdje su među predavačima bili istaknuti stručnjaci Hans Althöfer, Paolo Cremonesi i Vishwa Raj Mehra. Od 1998. do 2000. je kontinuirano surađivala s Hrvatskim restauratorskim zavodom u Zagrebu na odjelima za polikromiranu skulpturu i zidno slikarstvo.
Mirta predaje obavezni kolegij o konzerviranju i restauriranju moderne i suvremene umjetnosti na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu od 2010. te izborni kolegij na ALUO u Ljubljani od 2014.
Njeni stručni interesi obuhvaćaju moderne materijale i modernu muzejsku praksu, nove medije, i edukacijsku misiju u području konzervacije i restauracije. Redovito objavljuje stručne tekstove u domaćim i stranim stručnim publikacijama i sudjeluje na stručnim skupovima.
Dobitnica je godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva (HMD) za konzervaciju-restauraciju djela Julija Knifera (2014.).
Članica je stručnih organizacija ICOM-CC (radna grupa Modern Materials and Contemporary Art (MMCA)), HMD u kojem je članica Izvršnog odbora i koordinatorica Sekcije konzervatora-restauratora (od 2014.), INCCA te IIC (IIC Fellow).
Sudjeluje u europskom projektu COST – European Network FOR Chemical Elemental analysis by Total reflection X-Ray Fluorescence kao član Organizacionog odbora i jedan od dva predstavnika RH (2019. – 2023.).
Kontakt:
Mr. art. Mirta Pavić, viša konzervatorica-restauratorica
Voditeljica Odjela zaštite i restauracije
Muzej suvremene umjetnosti
Avenija Dubrovnik 17
10010 Zagreb
[javascript protected email address]
Rođena je 1970. godine u Zagrebu. Završila je studij restauriranja umjetnina od drva na Istituto per l'Arte e il Restauro Palazzo Spinelli u Firenci 1997. godine, a magistrirala na Sveučilištu u Dubrovniku 2022. godine, smjer drvo.
U fokusu njenoga rada prvenstveno je povijesni namještaj, a zadnjih godina usmjerila se na istraživanja i konzervatorsko-restauratorske radove na crkvenom namještaju, poglavito sakristijskim ormarima.
Kao vanjski suradnik radila je od 1992. do 1994. godine u Zavodu za restauriranje umjetnina u Zagrebu na Odjelu za polikromiranu skulpturu, a od 1999. godine stalno je zaposlena u Hrvatskom restauratorskom zavodu kao konzervatorica-restauratorica namještaja. Voditeljica Odjela za namještaj i drvene konstrukcije u Hrvatskom restauratorskom zavodu postala je 2019. godine.
Dobitnica je stipendije za 17. ICWTC Međunarodni tečaj o tehnologiji konzerviranja drva u Norveškoj u organizaciji ICCROM-a, Riksantikvaren (norveške Uprave za kulturnu baštinu) i NTNU (norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju), na kojem se dodatno usavršavala 2016. godine u trajanju od šest tjedana. Kao stipendistica Zaklade Getty, 2008. godine sudjelovala je na 15. ICOM-CC konferenciji u Indiji (New Delhi). Redovito sudjeluje i održava predavanja na međunarodnim seminarima, radionicama i konferencijama.
Pri Ministarstvu kulture i medija RH angažirana je kao mentorica, izvjestiteljica i ispitivačica kandidata za stjecanje zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj struci (uža specijalnost namještaj) i u muzejskoj struci za predmete umjetničkog obrta. Kao članica komisije, radila je na implementiranju programa za srednjoškolsko obrazovanje drvnih tehničara — restauratora. Niz godina surađuje s Drvodjeljskom školom u Zagrebu i Sveučilištem u Dubrovniku kao mentorica učenicima i studentima. Održava radionice i predavanja o čuvanju i održavanju antiknog namještaja.
Kontakt:
Mr. art. Tijana-Annar Trputec Strčić, viša konzervatorica-restauratorica
Hrvatski restauratorski zavod
Odjel za namještaj i drvene konstrukcije
Zmajevac 8, 10000 Zagreb
[javascript protected email address]
[javascript protected email address]
Predsjednica, dopredsjednica, tajnica i blagajnica su prema statutu ujedno i članice vijeća
Po završetku studija konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu (UMAS), Krešimir Bosnić se volonterski angažirao na specijalističkom usmjerenju konzervacije-restauracije zidnoga slikarstva i mozaika na istome odsjeku. Istodobno je, u naredne tri godine, djelovao na nizu projekata kroz autorske ugovore potpisane najčešće s Hrvatskim restauratorskim zavodom, a od 2012. godine, nakon polaganja stručnog ispita (za temeljno stručno zvanje u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti; konzervator-restaurator mozaika i inkrustacija od kamena) realizira i projekte naručene od raznih privatnih investitora.
Navedeno djelovanje na Umjetničkoj akademiji u velikoj je mjeri oblikovalo njegovu namjeru bavljenja znanstvenoistraživačkim radom u području zaštite nepokretne kulturne baštine, te je s tim ciljem upisao poslijediplomski doktorski studij humanističkih znanosti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Od 2014. godine biva zaposlen na Umjetničkoj Akademiji, te izvodi nastavu iz ukupno 11 stručnih i općih kolegija, osmišljava i provodi četiri popularne, edukativne radionice o izradi mozaika u Solinu i Vidu, sudjeluje u organizaciji stručnih događanja na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju (organizacija praktičnih radionica, javnih predavanja, stručnih skupova), te izlaže na znanstvenim i stručnim skupovima u domaćim i međunarodnim okvirima. Osim toga, sudjeluje na međunarodnim stručnim radionicama (New Methods for Cleaning Wall Paintings, Napulj 2017.), te unutar organizacije međunarodnih znanstvenih kongresa (ASMOSIA XI, Split 2015.; Gels in Conservation, London, 2017.).
Unutar gore navedenoga perioda (2012. – 2018.), zajedno s kolegom Nikolom Radoševićem osmislio je i vodio više od trideset stručnih projekata, od kojih osamnaest kao vanjski suradnik ili zaposlenik UMAS-a.
Nakon 2018. godine prestaje djelovati u svojstvu zaposlenika UMAS-a te pokreće samostalan poslovni subjekt, unutar kojega radi na brojnim stručnim projektima, zajedno sa troje kolega i zaposlenika. Ponosno ističe članstvo u udruzi HRD, te rad na poboljšavanju zakonodavnih okvira (za rad konzervatora-restauratora i zaštitu spomenika u Hrvatskoj) unutar kolektivnih napora te udruge.
Primarne su mu preokupacije umrežavanje udruga koje se bave konzervacijom-restauracijom u Hrvatskoj u svrhu jačanja njihovih zajedničkih potencijala, te primjena novih tehnologija u konzervaciji-restauraciji (3D, CAD/CAM), upotrebom kojih je stekao bogato iskustvo unutar privatne prakse.
Kontakt:
Krešimir Bosnić, konzervator-restaurator
ART restart, obrt za konzervaciju-restauraciju
Bosnića ulica 9
21256 Cista Provo
[javascript protected email address]
Od 1980. godine kao arhitekt konzervator u Konzervatorskom odjelu – Split radio je na projektima dokumentacije, istraživanja i obnove brojnih povijesnih građevina i sklopova, uključujući katedrale u Korčuli, Hvaru, Splitu, Trogiru i Šibeniku. Od 1996. godine, kao konzervator odgovoran za splitsku povijesnu jezgru, osim zahvata na najznačajnijim građevinama Dioklecijanove palače (katedrala, krstionica, Zlatna vrata, Peristil) zaokupljen je problemima obnove i održavanja građevinskog fonda, komunalne infrastrukture i kvalitete života u jezgri. Pri tome osobitu pozornost posvećuje upotrebi tradicionalnih materijala i tehnika, ali se zalaže i za uvođenje suvremenih konzervatorsko-restauratorskih tehnologija poput laserskog čišćenja kamena. Sličnim problemima se nastavio baviti na položaju voditelja Odsjeka za staru gradsku jezgru Splita od 2006. do 2018. godine.
Od 1981. do 1983. godine pohađao je poslijediplomski studij graditeljskog nasljeđa u Splitu, a od 1991. do 1992. studij konzervacije na Sveučilištu u Yorku (UK), gdje je obranio magistarski rad na temu poslijeratne obnove hrvatske graditeljske baštine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 2012. godine obranio je doktorsku disertaciju o Marku Andrijiću, najvećem korčulanskom graditelju i klesaru. Od 1997. godine na splitskoj Umjetničkoj akademiji budućim restauratorima predaje Uvod u arhitektonsku konzervaciju. Bio je član stručnog povjerenstva za obnovu šibenske katedrale. U svojstvu ICOMOS-ovog eksperta sudjelovao je u evaluacijskim misijama na lokalitetima svjetske kulturne baštine. Dopisni je član Američkog arheološkog instituta i počasni član Hrvatskog restauratorskog društva.
Kontakt:
Dr. sc. Goran Nikšić, dipl. ing. arh.
Petrova 1
21000 Split
[javascript protected email address]
Miona Miliša rođena je 1982. godine u Splitu. Osnovnu i srednju školu završava u Zadru. 2005. godine diplomirala je pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu i stekla zvanje dipl. konzervator-restaurator. Godine 2013. doktorirala je na poslijediplomskom doktorskom studiju Arheologija istočnog Jadrana Sveučilišta u Zadru. Tema doktorske disertacije: Istraživanje, konzervacija, restauracija i prezentacija kamenih arheoloških artefakata iz crkve sv. Petra u Dubrovniku. Od 2006. godine zaposlena je prvo kao znanstveni novak u suradničkom zvanju asistenta, kasnije predavač, a od 2017. godine kao docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Na Odsjeku konzervacije i restauracije izvodi nastavu iz nekoliko kolegija, vezanih za arhitektonsku konzervaciju te konzervaciju-restauraciju arheološke baštine. Izvodila je nastavu od 2008. do 2011. godine i na Filozofskom fakultetu u Splitu, Odsjek za povijest umijetnosti, kolegij Zaštita spomenika. Objavila je petnaestak znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala u nizu domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova i bila voditeljica dvadesetak stručnih i znanstvenih restauratorskih projekata. Uzimanjem uzoraka ostataka izvorne boje na kamenoj skulpturi bavi se od 2012. godine u sklopu suradnje s muzejima u kojima se nalaze spomenici.
https://umas.academia.edu/MionaMili%C5%A1a
Kontakt:
Doc. dr. sc. Miona Miliša, konzervatorica-restauratorica
Voditeljica odjela za konz.-rest. arheološke baštine
Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu
Odsjek za konzervaciju-restauraciju
Fausta Vrančića 17
21000 Split
[javascript protected email address]
Ivana Sambolić je viši konzervator-restaurator u Hrvatskom restauratorskom Zavodu (HRZ), uža specijalnost slike na različitim nosiocima. Diplomirala je 2008. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU) na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina, smjer slikarstvo. Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, Pohvale Akademskog vijeća Akademije likovnih umjetnosti Zagreb i stipendije za istraživačke radove na Akademie výtvarných umění Praha 2006., a putem Bayhost stipendije usavršavala se na Technische Universität München 2007. godine. Kao vanjski suradnik radila je od 2001. do 2007. godine za HRZ na Odjelu za štuko i Odjelu za zidno slikarstvo, a od 2008. godine zapošljava se u HRZ-u na Odjelu za štafelajno slikarstvo. Usavršavala se na brojnim seminarima i radionicama u Hrvatskoj te u inozemstvu u Joanneum Museum Graz, izlagala je na stručnim konferencijama te studentima na ALU (Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina). Sudjelovala je na tri projekta Europske komisije pod programom Mladi na djelu s ciljem prepoznatljivosti lokalne kulturne baštine, u organizaciji raznih kulturnih događaja te u izradi Strategije razvoja Grada Zlatara od 2014. do 2020., te za razdoblje od 2019. do 2020. godine. Članica je udruge IIC – Hrvatska grupa od 2009. godine.
Kontakt:
Ivana Sambolić, viša konzervatorica-restauratorica
Hrvatski restauratorski zavod
Zmajevac 8
10000 Zagreb
[javascript protected email address]
Denis Vokić magistrirao je 2005. godine na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje, Univerza v Ljubljani (mag. art.) – restauratorski smjer. Naslov doktora znanosti (dr. sc.) stekao je na Katedri za muzeologiju i upravljanje baštinom pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2015. godine.
Tijekom studija (1987. – 1991.) povremeno je surađivao s tadašnjim Zavodom za restauriranje umjetnina u Zagrebu na poslovima restauriranja slika. Od 1992. do 1993. godine bio je djelatnik Zavoda na poslovima restauriranja polikromiranog drva. Voditelj Odsjeka za restauriranje polikromiranog drva u Zavodu za restauriranje umjetnina u Zagrebu postaje 1993. godine i obnaša tu dužnost do 1998. godine, kada preuzima vodstvo Odsjeka za restauriranje slika na drvu Hrvatskog restauratorskog zavoda, gdje radi do 2006 godine. Od tada do danas voditelj je restauratorskog ateljea K-R centar.
Od 2005. do 2015. godine vanjski je suradnik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju i upravljanje baštinom. Godine 2006. prelazi na Sveučilište u Dubrovniku, prvo u svojstvu asistenta do 2010., a zatim kao docent od 2010. do 2017. godine. U naslovnom zvanju izvanrednog profesora na Odsjeku za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku djeluje od 2017. godine.
http://www.k-r.hr/
https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/310105
Kontakt:
Izv. prof. dr. sc. Denis Vokić, konzervator-restaurator savjetnik
K-R centar d.o.o.
Lastovska 32
10000 Zagreb
[javascript protected email address]
Izvanredni profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Franko Ćorić rođen je u Metkoviću 15. veljače 1976. godine. Od 1977. godine živio je u Splitu, gdje je završio osnovnu školu i V. gimnaziju Vladimira Nazora. Godine 1994. započeo je, a 2001. završio studij povijesti umjetnosti i germanistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2002. uz rad je upisao poslijediplomski studij povijesti umjetnosti, smjer zaštita spomenika kulture.
Od 1. srpnja 2004. godine zaposlen je kao znanstveni novak-asistent na projektu prof. dr. sc. Ive Maroevića Zaštita i komuniciranje kulturne baštine u Hrvatskoj, a nakon njegove smrti u siječnju 2007. godine na projektu prof. dr. sc. Zlatka Jurića Povijest zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj u XIX. i XX. stoljeću. Zbog rada na bečkoj arhivskoj i bibliotečnoj građi 2007. godine koristio je tromjesečnu stipendiju Ernsta Macha OeAD-a (Austrijske službe za akademsku razmjenu). Pod mentorstvom prof. dr. sc. Zlatka Jurića izradio je i 6. prosinca 2010. godine obranio doktorski rad na temu C. kr. Središnje povjerenstvo za proučavanje i održavanje starinskih građevina u hrvatskim zemljama – ustroj, zakonodavstvo i djelovanje 1850.-1918. Od listopada 2011. do konca veljače 2012. bio je na stipendiji Richard Plaschka Austrijske službe za akademsku razmjenu (OeAD) radi dodatnih istraživanja u svrhu prerade disertacije u knjigu.
Glavno područje interesa su mu povijest i teorija zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj i Europi u XIX. i XX. stoljeću, veze s njemačkim govornim područjem te suvremena konzervatorska praksa. Govori njemački i engleski, a služi se i talijanskim i portugalskim jezikom.
Od početka rada na fakultetu bio je uključen u nastavu predmeta Zaštita spomenika kulture te izbornih kolegija preddiplomskoga studija tematski vezanih uz temu doktorata. Nakon obrane doktorata sudjeluje i u nastavi na poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti. Nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta preuzeo je nositeljstvo predmeta konzervatorskoga modula diplomskoga studija povijesti umjetnosti Povijest i teorija konzervacije u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću.
U stupanj višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području humanističkih znanosti – znanstvenom polju povijesti umjetnosti i znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 25. siječnja 2021. godine.
Bibliografija:
https://www.bib.irb.hr/pregled/profil/21725
Dr. sc. Dragica Krstić je konzervatorica savjetnica s dugogodišnjim iskustvom u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti. Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. Tema njenog magistarskog rada bila je „Istraživanje propadanja kamenih spomenika i metode zaštite“. Doktorirala je 2012. godine s temom „Razvoj modela zaštite knjižnične građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2013. godine stekla znanstveno zvanje znanstvenog suradnika.
U svojoj dugogodišnjoj radnoj karijeri radila je kao konzervator-restaurator knjižnične građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u svojstvu konzervatora kemičara i konzervatora savjetnika u Hrvatskom restauratorskom zavodu te sudjelovala u provedbi nastave iz nastavnog predmeta Laboratorijske metode istraživanja u konzervaciji i restauraciji na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu kao stručni suradnik, a potom i kao predavač.
Njezino profesionalno iskustvo uključuje obnašanje rukovodeće funkcije u Hrvatskom restauratorskom zavodu na radnom mjestu voditelja Prirodoslovnog laboratorija Hrvatskog restauratorskog zavoda od 1995. do 2006. godine s istraživačkim interesom za dijagnostiku propadanja materijala i evaluaciju konzervatorsko-restauratorskih postupaka. Od 2007. do 2022. godine obnaša poslove voditelja Odjela Zaštita i pohrana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Danas je njezin interes ostao u području zaštite i očuvanja materijalne baštine, ali usmjereniji na njihovu interakciju s pitanjima upravljanja i potrebama zajednice. U posljednjem desetljeću aktivna je u području upravljanja rizicima i zaštiti baštine u slučajevima katastrofa i izvanrednih situacija organiziranjem brojnih radionica, tečajeva, seminara, konferencija, te radeći na smjernicama za zaštitu knjižnične građe u kriznim uvjetima.
Kontakt:
Dr. sc. Dragica Krstić, konzervatorica savjetnica
Medveščak 89, 10000 Zagreb
[javascript protected email address]
Valentina Ljubić Tobisch je konzervatorica-restauratorica za predmete od metala i popratnih materijala, te doktorica kemije u poručju heritage science. Živi i radi u Austriji kao restauratorica i savjetnica za pokretnu i nepokretnu baštinu.
Po završetku Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu (1996.) završava studij konzervacije i restauracije objekata s težištem na metalnim površinama na Universität für angewandte Kunst Wien (1997. – 2002.). Tema njenog diplomskog rada je očuvanje metalnih predmeta u vanjskom prostoru s praktičnom restauracijom metalnih dijelova kužnog pila u Osijeku. Tijekom studija redovito radi na mnogobrojnim projektima i surađuje s privatnim restauratorima u Austriji.
Uključena je u nekoliko europskih projekata (COST G7, Culture 2000, COST D42, LIST). Od 2003. do 2017. godine zaposlena je u Technisches Museum Wien, gdje je od 2005. godine voditeljica konzervatorsko-restauratorskog odjela. Od projekata, za istaknuti su stalni postav Alltag – eine Gebrauchsanweisung (6000 obrađenih objekata) i projekt zu(g)bau s planiranom muzejskom dogradnjom u kvaliteti pasivne gradnje ukljućujući koordinaciju transporta i restauracije zbirke željezničkog prometa (parne, električne i dizelske lokomotive, vagoni i žičare). Poseban fokus posvećuje radu na preventivnim mjerama izlaganja i klimatizacije, te opasnim tvarima. Godine 2013. dobiva znanstvenu nagradu TÜV Austria za razvoj muzejske strategije o postupanju s objektima koji sadrže azbest.
Od 2010. do 2013. godine radi kao viši predavač na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.
Naslov doktorice znanosti stekla je na Institutu za fizikalnu kemiju (Universität Wien), gdje je 2019. godine promovirana s temom Physical Chemistry in Heritage Science: Investigations of Objects Manufactured in the First Laboratory for Electrotyping in Austria around 1840.
https://univie.academia.edu/ValentinaLjubic
https://www.researchgate.net/profile/Valentina_Ljubic_Tobisch3
ORCID: 0000-0002-0881-3263
Kontakt:
Mag. Dr. Valentina Ljubić Tobisch, konzervatorica-restauratorica
Hainburger Strasse 24
A-2401 Fischamend
[javascript protected email address]
Ana Šverko viša je znanstvena suradnica na polju humanističkih znanosti te docentica na polju tehničkih znanosti. Diplomirala je 1998. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, magistrirala 2002. na University of California Berkeley, College of Environmental Design (SAD), na interdisciplinarnom studiju Urbanističkog projektiranja (Master of Urban Design), s temom integracije strategija konzervacije i urbanističkog projektiranja za povijesnu jezgru, na primjeru Dioklecijanove palače u Splitu. Doktorirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine.
Bila je zaposlena u Ministarstvu kulture, Konzervatorskom odjelu u Splitu od 1998. do 2011. godine, pri čemu od 2009. u zvanju više stručne savjetnice-konzervatorice za nepokretna kulturna dobra. Od 2012. godine zaposlena je u Institutu za povijest umjetnosti – Centru Cvito Fisković u Splitu, a kao vanjska suradnica predaje na Studiju arhitekture na Sveučilištu u Splitu.
Godine 2013. sudjelovala je u projektu “Pontes Adriatici“ Odsjeka za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom akademika Igora Fiskovića. U periodu 2014-15. godine sudjelovala je u postdoktorskom seminaru Sveučilišta Harvard i Fondacije Getty pod nazivom „Connecting Art Histories. From Riverbed to Seashore. Art on the Move in Eastern Europe and the Mediterranean in the Early Modern Period”. Projekt je koncipirala i vodila prof. dr. sc. Alina Payne (Harvard University).
Od 2014. do 2017. godine bila je voditeljica interdisciplinarnog projekta financiranog od Hrvatske zaklade za znanost „Dalmacija kao odredište europskog grand toura u 18. i 19. stoljeću” (Grand Tour Dalmatia), a od 2018. do 2019. vodila je HRZZ projekt u sklopu programa Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja pod naslovom „Hrvatski pojmovnik klasične arhitekture”. Od 2020. sudjeluje u narednom HRZZ projektu „Ekspozicija. Teme i aspekti hrvatske fotografije od 19. stoljeća do danas” voditeljice dr. sc. Sandre Križić Roban.
Posvećena je istraživanju povijesti arhitekture, urbanizma i zaštite spomenika u Dalmaciji. Znanstvena istraživanja kontinuirano primjenjuje na povijesne i konceptualne studije za obnovu graditeljske baštine, povijesnih cjelina i krajolika, kao i za muzejske i izložbene projekte.
Kontinuirano se stručno usavršava, recentno kao stipendistica Getty fondacije na polju digitalne povijesti umjetnosti i američkog sveučilišta Yale u okviru Paul Mellon Centra za istraživanja britanske povijesti umjetnosti. Objavljuje radove o izabranim temama iz povijesti arhitekture u razdoblju od 16. do 19. stoljeća, kao i suvremene konzervacije i urbanističkog projektiranja. Sudjeluje u organizaciji studentskih radionica, stručnih i znanstvenih javnih predavanja, skupova i konferencija u cilju popularizacije znanosti.
Dobitnica je Povelje Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za izniman doprinos i unaprjeđenje struke 2014., nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata „Neven Šegvić” 2017. i Državne godišnje nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti za 2019. godinu u polju humanističkih znanosti.
Bibliografija:
https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/329022
. Stranice postavljene u nedjelju, 28. ožujka 2012. Izmijenjeno u četvrtak, 23. veljače 2023.
