Izvješćuje Ksenija Škarić, konzervator-restaurator savjetnik iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Sve fotografije snimio je Mladen Čulić
U petak i subotu 7. i 8. prosinca 2012. godine Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu organizirala je prvi kongres konzervatora-restauratora Hrvatske pod nazivom Konzervacija i restauracija u Hrvatskoj (KRUH) - aktualnosti i vizije. Kongres je održan u dvorani Sveučilišne knjižnice u Splitu, a organizatori su uspjeli okupiti predavače iz različitih ustanova i privući publiku željnu stručnih tema iz raznih krajeva Hrvatske. Najveću pozornost privukao je okrugli stol koji je u sklopu kongresa održan pod radnim nazivom (Ne)organizirano djelovanje konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj. Okrugli stol iznio je na površinu svu raznovrsnost frustracija koje doživljavaju različite grupacije kolega iz naše struke. Seniori, posebno oni koji u svojoj nadležnosti i odgovornosti imaju provođenje učinkovite zaštite kulturne baštine, zabrinuti su zbog nedostataka Zakona o zaštiti i očivanju kulturnih dobara, prvenstveno zbog legislativne anomalije po kojoj konzervatorsko-restauratorske radove nadziru konzervatori, u pravilu povjesničari umjetnosti, rjeđe arhitekti, arheolozi i etnolozi, premda njihova znanja samo jednim dijelom pokrivaju konzervatorsko-restauratorsku problematiku (naime konzervatorskim dijelom). Studenti i netom diplomirani konzervatori-restauratori zabrinuti su zbog svojih slabih izgleda na tržištu i krivca traže (po mom sudu pogrešno) u Pravilniku o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti koji dopušta mogućnost da se pojedinci s drugim formalnim obrazovanjem osim onog stečenog na restauratorskom studiju (pravilnikom nije navedeno kojem) radom prekvalificiraju u neko od zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, pa i u zvanje konzervator-restaurator. Restauratori iz muzejske djelatnosti osjećaju se marginaliziranima jer je njihova djelatnost, premda u biti istovjetna konzervatorsko-restauratorskoj, regulirana Zakonom o muzejima, pa tako i njihova zvanja. Pri tom ih boli što se čak i samo ime njihovog zvanja ne podudara s onima u drugim ustanovama. Restauratori privatnici diskusije o terminologiji smatraju akademskim temama kojima se bave oni koji ne poznaju stvarne probleme preživljavanja na tržištu, kako one teže rješive (manjak novaca, višak restauratora u potrazi za poslom) tako i one rješive, ali izvan njihove moći (loša organizacija, kasno pristizanje ugovora, nerazumijevanje pojedinih konzervatora). Stručnjake pojedinih specijalnosti brine nepostojanje ustanova koje bi obrazovale njihov profil struke.
Zaključke okruglog stola uobličene općenito, bez konkretnih prijedloga, organizatori će poslati na različite adrese: spominju se Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, predsjednik Republike... Ovako općeniti oni u najboljem slučaju mogu pobuditi pozornost i pripremiti navedene "adrese" na primitak budućih prijedloga, stvorenih od neke buduće radne grupe. Nadajmo se da će ta zamišljena, ne i dogovorena radna grupa biti složena od svih relevantnih dionika (studiji, HRZ, privatnici, stručne udruge, muzeji...), a izvrsno bi bilo da podršku za provođenje zamisli imamo i od uglednih konzervatora i muzejskih kustosa, pa i od samog novoosnovanog Društva konzervatora Hrvatske.
U petnaestak kratkih predavanja, složenih pomalo štreberski u tematske grupe prema vrsti građe od kojih su umjetnine sastavljane, predstavljeno je nekoliko zaista zanimljivih projekata i svježih viđenja. Obrazovanje studenata konzerviranja-restauriranja kroz praktični rad na umjetninama predstavili su gosti s Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Avangardan je projekt Suzane Damiani koja je povezala studente s različitih fakulteta na istom zadatku - istraživanju i spašavanju zanemarenih i opasno ugroženih zidnih slika u dvorcu Brezovica. Prezentacija Tamare Ukrainčik odnosila se na restauriranje štafelajnih slika in situ, a kolegice Zvjezdana Jembrih, Ana Božičević i Barbara Horvat obradile su probleme konzerviranja cijele zapuštene zbirke Dijecezanskog muzeja u Zagrebu te restauriranja odabranih komada na kojima su studenti pripremali svoje diplomske radove.
Unikatan projekt u kojem je čitav zidni mozaik Ive Dulčića premješten u novi prostor i na novu podlogu predstavio je dekan Umjetničke akademije u Splitu Branko Matulić. Matulić je, čini se, bio i glavni motivator kongresa, pa i najzaslužniji za njegovo održavanje. Žana Matulić Bilač iz Hrvatskog restauratorskog zavoda pokazala je kako suptilni pristup može naizgled "običan" konzervatorsko-restauratorski zahvat kao što restauriranje drvenog glavnog oltara Katedrale sv. Dujma pretvoriti u pravo malo restauratorsko remek-djelo. Fascinirani smo bili staklom, mogućnošću njegovog očuvanja i ponovnog sastavljanja u cjelinu koje nam je predstavio Šime Perović iz Muzeja antičkog stakla u Zadru, jednom od rijetkih odista modernih, nadahnutih i uspješnih velikih kulturnih projekata u Hrvatskoj.
Ovi, kao i ostali predstavljeni projekti pokazali su kako je istraživanje čvrsto integrirano s konzervatorsko-restauratorskim radovima, a nove spoznaje proizlaze iz samog procesa. Zato struka često zaviruje, pa i duboko, u znanost, kako humanističkog tako i prirodoslovnog usmjerenja, a u konačnosti ponekad dovodi u pitanje uvriježena znanja. Sam poseban pogled - restauratorski - donosi svježu interpretaciju predmeta. Razvidno je to iz predavanja Ive Donellija s Umjetničke akademije u Splitu koji je poljuljao dotad neupitni status grčkog originala u slučaju slavne brončane glave Artemide iz Issae. Jedan odsječak prirodnoznanstvenih istraživanja, neizostavnog pratitelja restauriranja i restauratorskih istraživanja, predstavio je Frane Mihanović s Medicinskig fakulteta Sveučilišta u Splitu kroz temu računalne tomografije. Predavanje je priredio s kolegama Teom Katunarić, Jurom Matijevićem i Larom Aranza. Još nekoliko vidjeli smo ih u prezentaciji Dragice Krstić iz radionice za restauriranje papira Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Pomalo izvan tematskih cjelina ostala su dva predavanja, ono Đeni Gobić-Bravar iz Arheološkog muzeja Istre i Ksenije Škarić iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Prvo je pružilo prisutnima malo zabave kroz zbir anegdota iz restauratorske prakse, a drugo se bavilo nešto ozbiljnijom stranom, politikom struke u nadolazeće vrijeme otvaranja tržišta EU i aktivnostima IIC – Hrvatske grupe povezanima s tim procesom.
Cjelokupni program možete potražiti ovdje.
Kongres je popratilo još nekoliko zanimljivih događanja. Predstavljeno je osam postera koje možete pregledati na stranici kongresa. Održana je promocija knjige Branka Matulića "Temeljni pojmovi konzervacije-restauracije zidnih slika i mozaika".
Šlag na kongresnoj torti bio je posjet Katedrali i Dioklecijanovim podrumima u sjajnom stručnom vodstvu Gorana Nikšića iz Odsjeka za staru gradsku jezgru Grada Splita koji nam je živo i konzervatorski srčano predstavio pojedinosti iz duge i slavne, ali često i kontraverzne, konzervatorske povijesti Splita i Dioklecijanove palače.
