Snimila Žana Matulić Bilač.
Ciklus kolegijalnih druženja u organizaciji IIC-Hrvatske grupe pod nazivom "10 priručnika o restauriranju" započeo je u u Splitu, u srijedu, 25. siječnja 2017., kolegijem dr. sc. Gorana Nikšića Konzervatorski zahvati u Dioklecijanovoj palači. Pročitajte o Dioklecijanovoj palači i konzervatorskom radu uopće iz očišta autora.
Stefano Scarpelli, mag retuša je 2015. godine gostovao u Zagrebu. Svojedobno smo organizirali njegovo predavanje o restauriranju Giottova poliptiha iz Badie. Ovaj put smo iskoristili priliku za razgovor s njim. Razgovaralo se o njegovoj povezanosti s Hrvatskom, razlikama između nacionalnih škola, mijenama restauratorskog umijeća i položaju privatnih restauratora u Italiji. Razgovor su vodile Višnja Bralić i Ksenija Škarić.
Odabir materijala za restauriranje nikad nije bio isključivo rezultat suvremenih spoznaja o kemijskim odnosima u materijalu. Odabirom materijala restaurator je uvijek ujedno iskazivao svjetonazor, stav i uvjerenje, etička načela koja pretpostavlja svojim postupcima. Ivan Srša preispituje mitske pojmove restauriranja poput reverzibilnosti i autentičnosti na primjeru materijala za restauriranje zidnih slika. Povijest restauriranja je slijed izmjena moda u korištenju materijala i očekivanja koja imamo od tih materijala. Mode su dijelom iracionalne, i to podjednako fascinacija najnovijom tehnologijom kao i bezrezervna naklonost tradicionalnom.
Josip Belamarić, Barbara Španjol-Pandelo, Goran Nikšić i Jure Matijević u korskim klupama splitske katedrale. Snimio Mladen Čulić.
Znanstveni skup Svetišta dalmatinskih katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove održan je 27. i 28. rujna 2013. godine u Splitu i Trogiru. Skup su zajednički organizirali IIC – Hrvatska grupa i Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković u Splitu. U organizaciju se uključio veći broj članova Udruge koji su ujedno sudjelovali kao predavači ili moderatori skupa.
Na našim stranicama objavljujemo sažetke izlaganja, kratke životopise izlagatelja i izvješće koje su pripremile Jelena Ćurić, Ines Kobas i Ksenija Škarić. Možete preuzeti i knjižicu sažetaka. Konačno, pogledajte i odjek skupa u časopisu Kvartal Instituta za povijest umjetnosti.
snimila AnneTanne
Projekt mora imati jasne ciljeve i svrhu, te biti unaprijed pomno isplaniran - tako to misle naši kolege sa zapadnih oboda Europe. Mi znamo da ne mora biti tako. Može se raditi i stihijski, improvizirano, a upotreba kulturnog dobra odrediti naknadno, u hodu. Pogotovo radi li se o nacionalnom projektu prvorazrednog značaja i adekvatne financijske težine. Pročitajte osvrt Ivana Srše koji uspoređuje dva posve različita kulturna projekta, restauriranje Dvora Veliki Tabor u Hrvatskom zagorju i rekonstruiranje zamišljenog Château de Guédelon u Francuskoj. Uključite se u diskusiju, jer autor predlaže i konkretne poteze kojima bi stručne udruge mogle u Hrvatskoj pokrenuti promjene. Vaše mišljenje objavit ćemo na ovim stranicama. Sršin članak možete čitati s naših stranica, ili ga preuzeti (oprez, .pdf od 200MB).
Radionica tvrtke DOK-ART
Zamoljen da napiše osvrt na nedavne skupove konzervatora-restauratora Hrvatske, Andrej Dokić nam je odgovorio svojim viđenjem problema struke u Hrvatskoj. To je viđenje obilježeno njegovim statusom privatnog konzervatora-restauratora. Rijetko imamo priliku čitati što misle naši kolege privatnici, pa je ovaj prilog tim dragocjeniji.
Dokićev ton je polemičan, a u mišljenjima koja iznosi nije usamljen. Važno je napomenuti da on nije izabrao ogovaranje po kafićima, nego javni istup, da ne piše općenito, već o sasvim određenim problemima i njihovim uzročnicima, te da daje niz prijedloga kako poboljšati stanje struke u Hrvatskoj. Zato vjerujemo da je obveza svakog kolege koji se s njim ne slaže (a i onog koji ga podupire) da odgovori na isti način: javno, izravno i konstruktivno. Svakom takvom odgovoru nudimo prostor na ovim stranicama.
Snimila Antonia Tikvica
Bivši predsjednik matične organizacije IIC i stručnjak za potresne štete na baštini Jerry Podany pisao nam je o postupcima koje je potrebno čim prije poduzeti kako bi se štete na baštini nakon potresa u Zagrebu što potpunije dokumentirale.
Ivan Srša, specijalist za zidno slikarstvo, ponovno nas je počastio tekstom koji promatra teorijske okvire i aktualnu restauratorsku praksu s nužnim kritičkim odmakom. Premda se u naslovu sam ograđuje na područje zidnog slikarstva, tema nikako nije ograničena na probleme restauriranja zidnih slika, već se podjednako odnosi i na restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane skulpture, a relevantna je i za restauriranje u cjelini.
Čest nedostatak konzervatora-restauratora je upadanje u rutinu zbog koje razvijajući vještinu istovremeno zaboravljamo ponovno promišljati osnovne etičke pretpostavke struke i preispitivati jednom usvojena i uvježbana rješenja. Premda načelno poznajemo mogućnosti različitih pristupa retušu i redovito se pozivamo na jedinstvenost umjetnine, rješenja koja u praksi odabiremo su ipak često međusobno slična, kako zbog osobnog ukusa tako i zbog usklađivanja s očekivanjima kulturne sredine. Stoga je zanimljivo i osvješćujuće zamijetiti da se u drugoj školi, vrsti materijala, osobnosti i podneblju, na ista pitanja odgovara drugačijim rješenjima.
Osvrt Ivana Srše, konzervatora-restauratora savjetnika u Hrvatskom restauratorskom zavodu
English Heritage, koja je statutarni savjetnik britanske vlade za povijesni okoliš Engleske, na svojim je web stranicama godine 2008. objavio Načela konzerviranja (Smjernice i upute za održivo upravljanje povijesnim okolišem), koja konzervatore trebaju usmjeravati prema najboljim mogućim rješenjima temeljenima na praktičnom iskustvu. Objavljivanjem Načela konzerviranja namjera je English Heritage da ona dopru do svih zainteresiranih i da ih koriste na svim razinama lokalni autoriteti, privatni vlasnici, profesionalni savjetnici i dr.
Tri godine poslije, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske na svojim je web stranicama objavilo Strategiju zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. Na prvi je pogled riječ o vrlo sličnom projektu, ali, samo na prvi pogled.
Radi usporedbe treba istaknuti poglavlje posvećeno restauriranju u Načelima konzerviranja English Heritage i poglavlje o konzerviranju-restauriranju u Strategiji zaštite Republike Hrvatske.
English Heritage u zasebnom poglavlju posvećenom Smjernicama i uputama za konzerviranje English Heritage-a navodi nekoliko posve konkretnih kategorija koje specificira na sažet i pregledan način. Prije toga u preambuli se izravno progovara o nama dobro poznatoj i teško pomirljivoj situaciji između konzerviranja i "javnog interesa":
Napetost između konzerviranja i drugih javnih mjera obično se javlja iz uočene nužnosti oštećivanja baštinjene vrijednosti mjesta u svrhu postizanja nekog drugog važnog cilja javne politike ili zato da bi se održalo samo mjesto. Obratno je "omogućavanje razvitka" suprotno javnim smjernicama koje se predlaže kako bi se održalo neko značajno mjesto. U oba slučaja važno je zadržati osjećaj mjere a ne automatski pretpostaviti da vrijednosti kulturne i prirodne baštine moraju imati prevagu nad svim drugim javnim interesima. Takve se tenzije obično najbolje rješavaju integriranjem konzerviranja s drugim javnim interesima putem dijaloga zasnovanog na uzajamnom razumijevanju i poštovanju.
Nadasve je zanimljiv izbor tema koje slijede nakon preambule, a English Heritage ih je obradila u Smjernicama i uputama za konzerviranje, navodim ih kako slijede: rutinsko upravljanje i održavanje, periodično obnavljanje, popravci, intervencije radi povećanja znanja o prošlosti, restauriranje, novi radovi i izmjene, pomirenje konzerviranja s drugim javnim interesima i mogućnost rasta.
S druge strane, u Strategiji zaštite Republike Hrvatske problematici konzervatorsko-restauratorske djelatnosti posvećeno je 4. poglavlje, sastavljeno od tri manje cjeline: obilježje stanja, problemi konzervatorsko-restauratorske djelatnosti za održivo korištenje kulturne baštine i potrebe konzervatorsko-restauratorske djelatnosti za održivo korištenje kulturne baštine (Pojam "održivo korištenje kulturne baštine" nije jasno definiran, niti je obrazložen u pojmovniku na kraju sveukupnog teksta Strategije zaštite). No, nije li zapravo u prvom planu trebala biti održiva zaštita kulturne baštine, a ne njezino "održivo korištenje"? Naime, bez održive zaštite nema ni "održivog korištenja".
Usporedba tih dvaju poglavlja najrječitije govori o dvama bitno različitim dokumentima, pa ipak, dokument English Heritage bolno iskreno svjedoči o tome da hrvatska služba zaštite kulturne baštine nema dokument koji bi se mogao usporediti s Načelima konzerviranja. Stoga nam njihov prijevod možda pomogne da i Hrvatska jednoga dana kreira vlastita načela konzerviranja.
Tekst je prevela Olga Škarić.
