Snimio Frane Mihanović
Prvo predavanje u organizaciji IIC – Hrvatske grupe održao je 15. siječnja 2010. godine Frane Mihanović, magistar medicinske radiologije s Odjela zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Frane Mihanović već više godina, pored radiografije u medicinske svrhe, istražuje mogućnosti primjene istih i/ili modificiranih metoda digitalne radiografije u zaštiti kulturne baštine. Kao viši predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Splitu, studiju konzervacije-restauracije, u suradnji s profesorima Ivom Donellijem, Juricom Matijevićem, Larom Arancom i drugima, razvija i usavršava primjenu digitalnih radiografskih metoda u restauriranju. Iz suradnje je proizašlo više izvrsnih diplomskih radova studenata ALU u Splitu. U novije vrijeme razvila se živa suradnja na mnogim programima između Frane Mihanovića i radionica Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu, Dubrovniku i Zagrebu.
Frane Mihanović koristi kompjuteriziranu radiografiju, što znači da umjetnine snima portabilnim rendgenom s digitalizatorom. Slika snimljena na fosfornu ploču pretvara se digitalizatorom u digitalni zapis, a sama ploča se ponovno nakon toga može upotrebljavati. To je jeftinije od klasičnog snimanja na analogni film osjetljiv na rendgenske zrake, jer ne zahtijeva skupi potrošni film koji u slučaju umjetnina često mora biti velikih dimenzija budući da se snima u veličini 1:1. Postupak je i brži od analognog, jer ne postoji složeni postupak razvijanja filma u tamnoj komori. Pored toga moguće je kasnije pregledavanje u područjima različite razine ozračenosti, pa možemo razabrati više pojedinosti koje nas zanimaju. Moguća je i obrada slike radi lakšeg i jasnijeg tumačenja, primjerice bojenjem područja različite ozračenosti u različite boje ili spajanje više segmenata u cjelinu. (engl. postprocessing). Frane Mihanović koristi uređaj relativno malih dimenzija koji se može prenositi i koristiti na terenu, premda to nerado čini, jer se u transportu osjetljivi uređaji mogu oštetiti.
Snimio Frane Mihanović
Dok smo mi u publici još impresionirani rezultatima koje vidimo, Frane Mihanović ide dalje. Za skulpture ga opisani uređaj ne zadovoljava. Dovoljno je dobar za preliminarni pregled, za svaki ozbiljniji pregled trodimenzionalne umjetnine predlaže kompjuteriziranu tomografiju, odnosno CT. Ovaj trodimenzionalni radiološki uređaj omogućuje nam pogled ispod površine skulpture, i to u svakom njezinom dijelu i to sa prostornim određenjem.
Mogućnosti su bezbrojne, od ustanovljavanja prostorno točnih mjesta oštećenja, primjerice raspuklina i crvotočine, preko pronalaženja mjesta zakita, određenja debljine preparacije i boje, lociranja položaja spojeva, umetaka, metalnih klinova, ustanovljavanja dubine prodiranja konsolidanta ili drugog materijala u materijal i štošta drugoga.
Kao podsjetnik na predavanje i materijal za one koji žele znati nešto više, Frane Mihanović nam je priredio opširan tekst predavanja.
Snimio i obradio Frane Mihanović
