Svetišta dalmatinskih katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove
Split – Trogir 27. i 28. rujna 2013.
Izvješćuju Jelena Ćurić i Ines Kobas, obije u zvanju konzervatora-restauratora, te Ksenija Škarić konzervator-restaurator savjetnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu
Slika na drvu s centralnim prikazom Bogorodice s arhanđelima i svecima iz trogirske katedrale. Snimio Mladen Čulić.
Kada su 2009. godine naši kolege Jurica Matijević i Žana Matulić Bilač iz Splita predložili da u Splitu organiziraju ciklus predavanja o slici na dasci iz 13. stoljeća pronađenoj u korskim klupama trogirske katedrale, nisu ni slutili da će do realizacije te ideje, i to u posve izmijenjenom izdanju, proći pune četiri godine.
Snimio Mladen Čulić.
Likovno i tehnički izuzetna slika o kojoj je riječ bila je ugrađena u korske klupe trogirske katedrale tijekom barokne obnove svetišta, a pretpostavlja se da je prethodno stajala na glavnom oltaru. Slika je stajala okrenuta „leđima” i „maskirana” baroknim aplikacijama, a u klupama su je otkrili dr. sc. Joško Belamarić i dr. sc. Ivan Matejčić. Otkriće slike na dasci koja nikada nije bila restaurirana trenutno je pobudilo pažnju nekolicine uključenih.
Snimio Mladen Čulić.
Opsežna istraživanja koja su potom uslijedila iznjedrila su niz fascinantnih rezultata o tehnološkim detaljima ove netaknute ljepotice. Izveli su ih prof. Erwin Emmerling i prof. Christine Thieme sa studija restauriranja Tehničkog fakulteta u Münchenu (Technische Universität, Lehrstuhl für Restaurierung, Kunsttechnologie und Konservierungswissenschaft) u suradnji s domaćim restauratorima Brankom Pavazzom i Žanom Matulić Bilač, a ogledni pristup poslužio je i kao nastavno pomagalo za studente iz Münchena. Suradnja s bavarskim stručnjacima nadovezala se na njihovu već uspostavljenu suradnju s Hrvatskim restauratorskim zavodom, uspostavljenoj u Ludbregu osnivanjem „hitne službe” za obradu ratom devastiranih umjetnina Hrvatske, osnutkom i opremom odjela HRZ-a u dvorcu Bathyany. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radovi na slici izvedeni su pod vodstvom i uz nadzor tadašnjeg pročelnika Konzervatorskog odjela u Splitu Joška Belamarića, koji je smjesta prepoznao iznimnost umjetnine u globalnim i lokalnim okvirima, što su kasnija saznanja samo dodatno potvrdila.
Snimio Mladen Čulić.
Restauratorski radovi izvodili su se u deset kampanja u Splitu i Trogiru, od 1999. godine do 2004. godine, a istraživanja se proširila na još sedamnaest remek-djela dalmatinskog slikarstva 13. stoljeća. Žalostan je, ali za naše prilike možda i očekivan nastavak događanja. Rezultati su objavljeni isključivo na njemačkom jeziku, dok u se Hrvatskoj priča o uspavanoj ljepotici ne čuje, a umjetnina je izložena u ne posve adekvatnim uvjetima i bez dovoljno oglašavanja u Muzeju sakralnih umjetnosti u Trogiru.
Snimio Ljubo Gamulin.
Prvotna zamisao o seriji predavanja posvećenih samo ovoj slici, kojim bi se i naša stručna i šira javnost upoznala s detaljima koje međunarodna zajednica već odavno zna, postepeno se topila kako su bavarski kolege iz različitih opravdanih razloga odgađali svoj dolazak. Konačno je 2013. godine sazrela zamisao da se temi priđe iz drugog smjera, izokola. Izbistrila se ideja da se domaćim snagama organizira skup koji će razmotriti probleme šireg konteksta obnove svetišta dalmatinskih katedrala, a u sklopu te šire teme kao središnji „izložak“ trebala se hrvatskoj javnosti prikazati trogirska ljepotica. Istovremeno, konzervatorica i restauratorica iz Splita Ivana Svedružić Šeparović volonterski je prevela opsežnu knjigu Cristine Thieme o rezultatima istraživanja u Dalmaciji, i bila ih je spremna predstaviti na skupu.
Snimio Mladen Čulić.
I zaista, 27. i 28. rujna u Splitu i Trogiru održan je znanstveni skup pod nazivom „Svetišta dalmatinskih katedrala: rješenja u prošlosti i izazovi obnove“. Bio je to prvi skup koji je organiziran s jasnom namjerom umreživanja i ispreplitanja spoznaja nastalih povijesno-umjetničkog i konzervatorsko-restauratorskog pristupa i metodologije istraživanja kulturne baštine. Svijest o potrebi za takvim povezivanjem konačno je sazrela! Skup su zajednički organizirali IIC–Hrvatska grupa i Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković u Splitu, a financirao ga je Grad Split.
Snimio Mladen Čulić.
Svaka konzervatorsko-restauratorska tema zahtijeva multidisciplinarni pristup, a to je naročito točno za slojevit i značenjima prebogat sklop katedrale, osobito njezinog srca – svetišta. Kada se radi o tako starim zdanjima kao što su dalmatinske katedrale, tema postaje još kudikamo složenija. Stoga je skup zamišljen kao susret i dijalog povijesno-umjetničke, arhitektonske i konzervatorsko-restauratorske struke, po čemu je u našim često zatvorenim krugovima važan iskorak.
Snimio Ljubo Gamulin.
Znanstvenici su okupili svoje spoznaje o svetištima katedrala u Splitu, Trogiru, Šibeniku, Zadru, Rabu i Makarskoj. Građevine u Splitu, Zadru i Trogiru obrađene su iz kuta različitih struka, koje ipak imaju u svojem krugu djelovanja zajednički cilj, očuvanje, ali se razlikuju prema području struke. Tako su se okupili konzervatori-arhitekti, konzervatori-povjesničari umjetnosti, konzervatori-restauratori, a pridružili su im se i povjesničari umjetnosti istraživači. Otkrića jednih povezivala su se rezultatima istraživanja koja su iznijeli drugi. Bezbroj pitanja i odgovora, novih ideja i želja strujale su dvoranom nakon svakog izlaganja. Iznesena su različita razmišljanja stručnjaka koji ukazuju svaki na svoj način na određeni vid predstavljenog problema. Ona su izazivala raznovrsne komentare, poput onog Žane Matulić Bilač koja poseže za idejom o mogućem restauriranju svjetlom. Zapažanja Jure Matijevića o jedinstvenom sustavu mjera u srcu svake starije umjetnine utjecala su na sudionike u kasnijim diskusijama. Nadopunjavanje, a u nekim dijelovima i otvoreno suprotstavljanje jednog sudionika drugome, rezultiralo je pročišćavanjem i razvijanjem ideja. Ovaj skup dokazuje iznimno važnu suradnju različitih struka koje, povezujući se i djelujući jedne na druge, otvaraju nova rješenja i moguće shvaćanje, ili barem rekonstrukciju prošlosti. No važnije je da se mozaik slaže upravo ovakvim udruživanjem i htijenjem na licu mjesta.
Snimio Mladen Čulić.
Posebnost katedrala u odnosu na druge crkve između ostalog je u njihovom skoro stalnom obnavljanju. Nije slučajno da se u skoro svim katedralama o kojima je bilo govora radovi odvijaju sada ili su donedavno izvođeni, ili se pak pripremaju. Analize nedavnih i nešto davnijih zahvata, u dijelu u kojima su ocijenjeni uspješnima, ali još i više u dijelu koji su ocijenjeni manje sretnima, možda su bile najživlji i najvažniji trenuci ovog druženja. Stupanj suglasja oko nekih rješenja viđenih prilikom posjeta katedralama u Splitu i Trogiru najbolja je mjera uspješnosti skupa u cjelini.
Snimio Mladen Čulić.
Takav odnos prema baštini, njenoj valorizaciji i obnovi, širi poglede, kako u prošlost tako i u budućnost. Iako vrlo vjerojatno „rješenja u prošlosti“ nećemo nikada u potpunosti razumjeti, a ruho raznih stvaralaca će zauvijek ostati zagonetno, trud uložen u njihovo razumijevanje vraća se i obogaćuje svetišta vrijednostima koje sami ugrađujemo kroz suvremene obnove, prizivajući neko novo buduće ruho u kojem će nastaviti razvijati svoj značenjski potencijal.
Snimio Ljubo Gamulin.
Velikom broju posjetitelja koji su ispunili dvoranu Studia mediterranea na Peristilu nisu zasmetale ni sitne tehničke poteškoće prvog bloka jutarnjih izlaganja. Naprotiv, uspostavila se interakcija i „priskakanje u pomoć” kolega koji su s lakoćom rješavali probleme i time dokazali spremnost da se uhvate u koštac i s onim težima koja ih čekaju u svetištima dalmatinskih katedrala.
Snimio Mladen Čulić.
Održani znanstveni skup je možda početak življe interdisciplinarne suradnje, ali svakako nije završetak razgovora o slici iz Trogira. Dapače, shvaćamo ga prije kao uvod u nastavak razgovora o njoj. Već iduće godine IIC–Hrvatska grupa planira posjet minhenskim radionicama i međunarodni kolokvij o njoj s kolegama s početka naše priče.
Snimio Mladen Čulić.
Stranice postavljene u srijedu, 28. ožujka 2012. Izmijenjeno u nedjelju, 6. listopada 2013.
